Od krizne komunikacije do komunikacije politike

Osoba ubacuje listić u kutiju

Ovo je treći i ujedno posljednji osvrt na komunikaciju Nacionalnog stožera civilne zaštite. S današnjim danom prestaju dnevne konferencije za medije, stoga je vrijeme da zaključimo tu priču. U drugoj analizi smo ustvrdili da je stožer odigrao neriješeno i pri tome ćemo ostati. Vidjeli smo dva različita poluvremena i iako je vidljivo da su u sudačkoj nadoknadi počeli gubiti utakmicu, spasio ih je sučev zvižduk. Točnije rečeno, pad zaraženih. Jer u protivnom bi sasvim sigurno izgubili utakmicu.

Politička komunikacija

Pandemija je u Hrvatsku, paradoksalno, donijela – optimizam, a upravo to najbolje pokazuje u kakvom društvu živimo. Najveći dio zasluga za taj optimizam pripao je „superjunacima“ iz Nacionalnog stožera civilne zaštite, iako su oni samo radili svoj posao. Međutim, ne možemo kazati da su njihov posao odnosi s medijima, davanje izjava i interjvua, odgovaranje na pitanja građana ili gostovanje u televizijskim i radijskim emisijama. To nije njihov posao, ali su ga svjesni situacije morali raditi, i to su jako dobro radili prvih mjesec i pol dana.

Skoro pa veći šok od koronavirusa bio je vidjeti da stručnjaci imaju glavnu ulogu i donose dobre odluke u teškom trenutku. Kvaliteta njihovog djelovanja ogledala se i u političkoj komunikaciji kojom su odlično prenosili željenu poruku građanima. Politička komunikacija je u svojoj biti, kako je definira Brian McNair, svrhovita komunikacija o politici. U nju su osim primarnih prenositelja poruke uključeni i mediji te svi ostali koji tu poruku prenose i primaju. Ono što je definira političkom nije tko je govori nego njezin sadržaj i cilj kojim utječe na živote građana.

Upravo zato, članovi Nacionalnog stožera na određen način su se morali baviti i bavili su se politikom jer su u maniri glavne izvršne vlasti donosili odluke o svakodnevnom životu i tako oblikovali društvo po epidemiološkom kroju. Svakog dana su se dva puta obraćali naciji, a zatim bi se još i pojavili u svim informativnim emisijama kako bi objasnili preporuke i pravila ponašanja u pandemiji. U tom trenutku kredibilitet članova Stožera činio se neprobojan, a politička komunikacija sjajno je dirigirana koristeći medije kao glavne prenositelje poruka građanima.

Komunikacija politike

Ipak, taj optimizam počeo je gubiti dah. Popravljanjem situacije mesijanska uloga Stožera počela je slabiti, a mogućnost kompromisa i odstupanja od stručnih, epidemioloških i komunikacijskih odluka – jačati. To je bila točka prijeloma s koje je kredibilitet Stožera u očima dijela javnosti krenuo prema dolje, a zajedno s njime i kvaliteta političke komunikacije. Prve pukotine u dosljednosti Stožera dogodile su se odlaskom na Dinamov PR fijasko koji je kršio sve ono što je Stožer iz dana u dan propovijedao. Preporuke su se doimale sve konfuznije, često se i preklapajući, a ljudi su se počeli pitati zašto za sve ne vrijede ista pravila.

Nažalost, to je bio samo početak, a onda se koronavirus uvukao u Dom za starije i nemoćne u Splitu pa iako je temperatura, kako se moglo čuti, tamo harala 10 dana, kao dežurni krivac otkrio se virus – tu ništa nije mogao HDZ- ov arheolog Ivan “i ja moram negdje raditi” Škaričić?!

Naime, iako je ministar odlučno rekao da će se sve istražiti i da će se potom donijeti odluka, ali da je do propusta vjerojatno moralo doći, kroz dva tjedna su se izjasnila sva istražena tijela, nisu našla nepravilnosti i „pomilovan“ je u javnosti prozivani ravnatelj Doma.

Ovaj se slučaj doima kao lakmus papir koji pokazuje koliki utjecaj stranka ima na struku. Zatim se pojavio slučaj Sirobuja na koji Stožer nije mogao imati direktni utjecaj, ali se itekako vidjelo da nisu svi građani jednaki pred zakonom i palicom ministra Božinovića. Potom je došlo do priopćavanja odluke o neradnoj nedjelji, koju je između ostaloga zajedno s ostalim mjerama popuštanja u prvom valu građanima objavio premijer Plenković. Nakon tog čina su počeli kliziti u političku provaliju, gubeći kredibilitet stručnosti i znanja. Tako je Nacionalni stožer pokazao da može voditi kvalitetnu kriznu komunikaciju i time pobuditi optimizam, ali isto je tako pokazao kako može komunicirati i politiku, s članskom u džepu ili na srcu.

Komunikacija je toliko moćna da vas jedna pogrešno izgovorena riječ ili rečenica, preko noći može pretvoriti iz najpopularnije javne ličnosti u najomraženiju. Nažalost, mnogi to i dalje ne shvaćaju.

Scroll to Top