Kako smo došli od “cijepi si mamu” do “da se ne baci”

Hrvati su po mnogočemu uistinu poseban narod, a u to se uvjeravamo skoro pa svakodnevno. Posljednji slučaj jedan je od onih za rubriku vjerovali ili ne, a najveći dobitnici su vladajući, iako ni oni vjerojatno nisu svjesni što ih je to pogodilo.

Krajem 2020. i početkom 2021. godine hrvatska javnost bila je jako skeptična po pitanju cijepljenja, a RTL-ova anketa provedena u studenome 2020. pokazala je da se 57 % ispitanika ne želi cijepiti. Kako se približavao trenutak dolaska prvih doza cjepiva, taj postotak se nešto smanjivao, ali i dalje je vladala određena doza skepse, uz stav „cijepi si mamu“.

Zatim je početkom godine najavljena kampanja kojom će se građani pozivati na cijepljenje, no prava komunikacijska kampanja je izostala (ne računajući bedževe na odijelima ministara i cijepljenje ispred kamera). Međutim, posljednjih tjedana krenula je slučajna kampanja, bez prave komunikacijske strategije i bez plana.

Da se ne baci“ neslužbeni je naziv afere koja posljednjih tjedana zabavlja i istovremeno zgrožava javnost, a posebno je usmjerena na one koji su se cijepili preko reda. Mahom su to političari i „istaknuti“ članova društva, a nađe se tu i tamo nečija mama, ili susjed koji je toliko htio primiti cjepivo da je čekao u redu ispred bolnice, ne bi li uhvatio onaj ostatak s dna bočice.

I tako je javnost u samo nekoliko mjeseci okrenula smjer, a sada je cjepivo najtraženija roba u državi. Bez kampanje, slogana, jumbo plakata, influencera, ali uz veliki trud novinara, koji su razotkrili prvocijepaše.

I tako je Vlada zahvaljujući poznatom hrvatskom modus operandiju podilaženja privilegiranima, dobila najbolju besplatnu kampanju o kojoj će se sigurno još neko vrijeme pisati i pričati.

Scroll to Top